Silvana Armenulić, rođena kao Zilha Bajraktarević u Doboju, 18. Maja 1939. u Bosni i Hercegovini. Jedna od najpoznatijih i najpopularnijih jugoslavenskih pevačica narodnih pesama i sevdalinki. Silvana Armenulić tragično je poginula u saobraćajnoj nesreći davne 1976. godine, medjutim njene pesme se slušaju i danas, i više nego pre, a mnogi ih smatraju evergrinom narodne muzike. Tokom svoje karijere snimila je duete sa mnogim izvođačima širom cele Jugoslavije ali i singl ploću sa grčkim pesmama.
Silvana Armenulić je slavu stekla zahvaljujući pesmama koje su je nadživele, dugo posle tragičnog zavešetka njenog nesrećnog života, sve do dan danas. Čini se da su njene pesme sada popularnije više nego ikada iako je prošlo već skoro četrdeset godina od te teške i za sve bolne nesreće.
Katerina
Svoje prve arhivske snimke sevdalinki snimila je za Radio Beograd početkom šezdesetih godina dvadesetog veka. Dobar glas daleko se čuje, dok je u Silvaninom slučaju taj glas bio veoma brz, "krupne zverke" tog vremena odmah su se zainteresovali za novu, egzotičnu pevačicu koja "sve može da otprva i to iz srca". Ubrzo je počela da snima duete sa mnogim velikim izvodjačima Jugoslavije tog doba. Nabrojaćemo samo neke, najistaknutije medju njima. To su Aleksandar Trandafilović ("A što ti je mila kćeri", "Ima dana"), Cune Gojković ("Gdje si, da si moj golube", "Kad u jesen lišće žuti"), Arsen Dedić ("Život teče", "Sve bilo je muzika"), Slavko Perović ("Krčmarice, daj mi vina", "Kada smo se sreli prvi put", "Katerina", "Dođi, neznako draga"). To je samo deo njenog širokog repertoara koji je većini nas inače poznat, ali kuriozitet za koji malo ko zna je singl ploča grčkih pesmama.
Njene pesme dalje traju
Život je tragično izgubila u saobraćajnoj nesreći. U automobilu je sa njom bila rodjena sestra Mirjana (Mirsada Barjaktarevič) takodje pevačica koja je baš tada bila trudna. Sa njih dve su bili Rade Jašarević, poznati violinista, sa kojim je Silvana redovno nastupala. Rade je upravljao vozilom ne znajuću da boluje od dijabetisa. Ne... Tu bitnu stvar nije znao... Iznenada je upao u dijabetičku komu... Baš u najnezgodnijem trenu. Silvana je spavala na zadnjem sedištu auta. Sestra Mirjana je sedela na suvozačevom sedištu ispred Silvane. Na taj put trebalo je da krene i dan danas poznata pevačica Lepa Lukić. Igrom sudbine lepa nije mogla da ići sa njima jer je baš tog dana imala tešku glavobolju. Iako je Silvana poginula još davne '76 godine, njene pesme dalje traju, govore umesto nje danas i svrstavaju se u vrhušku prave narodne muzike.
Tokom svoje karijere, Silvana Armenulić ostvarila je nekoliko filmskih uloga. Svakako, najpoznatija joj je uloga pevačice Rade u tv seriji "Kamiondžije" iz 1970. godine. Ostali filmovi u kojima je glumila su "Ljubav na seoski način", "Lov na jelene", "Građani sela Luga" i "Saniteks".
Šta će mi život, poklon dobrog druga Tome Zdravkovića
Najpoznatije pesme su joj: "Šta će mi život", "Ciganine, sviraj, sviraj", "Srce gori jer te voli", "Nad izvorom vrba se nadnela", "Ludujem za tobom", "Sama sam", "Rane moje", "Grli me, ljubi me", "Ostavite tugu moju"; "Djevojka je pod đulom zaspala", "Đul Zulejha", "San zaspala", "Svi dilberi, mog dilbera nema", "Bol boluje mlado momče", "Pusti me majko" (Golube poleti), "Bosa Mara Bosnu pregazila" i "Mene moja zaklinjala majka".
U sam vrh narodinih pevača, koji danas već prelaze u evergrin uspela je da dospe preko pesama "Šta će mi život"; "Ciganine, sviraj, sviraj", "Srce gori jer te voli", "Nad izvorom vrba se nadnijela", "Ludujem za tobom", "Sama sam", "Rane moje", "Dušo moja" i brojnim drugim.
Niz polje babo idu sejmeni
Na gramofonskim pločama snimila je, "Zapjevala sojka ptica", "Sinoć ja i moja kona", "Snijeg pade, drumi zapadoše", "Teško meni jadnoj u Saraj'vu sama", "Moj dilbere", "Djevojka viče s visoka brda", "Kraj potoka bistre vode", "Sejdefu majka buđaše", "Rumena mi ruža procvala", "Golube poleti", "Vrbas voda nosila jablana", "Da sam ptica", "Zvijezda tjera mjeseca", "A što ćemo ljubav kriti", "Niz polje babo idu sejmeni".
TAJNE KOJE JE SILVANA PONELA SA SOBOM: Da ljudi znaju koliko sam nesretna…
Poznati sarajevski novinar i urednik Ekrem Milić, dobar Silvanin prijatelj je povodom tridesetšestogodišnjice Silvanine pogibije napisao izuzetno dirljiv, zanimljiv i ličnim pečatom obojen tekst o ovoj legendarnoj pevačici, čija je tragična smrt u to vreme potresla čitavu tadašnju Jugoslaviju. Milić je izneo i neke, široj javnosti manje - više nepoznate podatke o sudbini i tajnama koje su pratile ovu veliku pevačicu. Tekst ćemo preneti u originalu kako je napisan, u jekavici, jer ne želimo da umanjimo snagu reči koji slede...
"Deseti oktobar 1976. godine. Ujutro u 7:15 krenuo sam kod majke u Sarajevsku Drugu Gimnaziju. Te susrete pamtim po sjaju u majčinim očima i riječima «Evo meni moga sinana». Tog jutra me je skamenila. Saopćila mi je da mi je poginula Silvana. Upravo tako «poginula mi Silvana». Znala je koliko volim tu ženu, znatno više od miliona tadašnjih Jugoslovena koji su je voljeli, svako na svoj način. To ujutro, ošamućen i šokiran, umalo nisam i ja stradao... Poput muhe bez glave, kao kroz maglu, na Skenderiji umalo nisam završio pod tramvajem.
Vole je i danas
Voljeli su mnogi Silvanu, a ja sam imao i motiv više. Bio sam njen šećer. Tako me je zvala. Zavolio sam je kao dječak, a upoznao kao desetogodišnjak na Ilidži '69. godine. Od tada bio sam bogatiji za još jednu ljubav, dobio sam krila, snagu, zaštitu, inspiraciju... Niko kao ona, moja majka i moji nena i djed rahmetli, nije imao razumijevanja za mene. I danas je gledam kako sjedi na podu, uplakana... Sestra joj Mira dobacuje iz kupatila: "Ne vjeruj mu, opet će te prevariti" (nisam znao da pričaju o Radmilu Armenuliću, njenom suprugu, a ja sam je gledao, gledao, gledao, divio se...). Uzvratila mi je pogled, blago se smješkajući, pomilovala me i upitala:
– Jesam li ti lijepa? Onako stidljivo, ali iskreno, kažem - jesi, a ona će... – E kad bi ljudi znali koliko sam nesretna, niko me ne bi volio!
Mislio sam da će je ljudi zaboraviti i da ću je samo ja voljeti i 36 godina nakon smrti, ali sam se prevario. Silvanu – Zilhu vole, njene pjesme slušaju i pjevaju i oni što nisu bili rođeni u vrijeme njenog suverenog vladanja scenom jedne velike zemlje, a prostirala se od Triglava do Đevđelije. Svi su znali da je iz Doboja, da je kćerka Mehmeda i Hajrije Bajraktarević, da joj je umjetničko ime Silvana, da je udata za tadašnjeg teniskog asa Radmila Armenulića, dijete ugledne beogradske porodice. Ali, niko nije znao da je svekrva Gordana nikada nije prihvatila jer je Muslimanka, da joj otac nikada nije oprostio što se udala za Srbina Radmila (u Doboj je došla tek na njegovu dženazu, za njegovog života nije smjela prekoračiti kućni prag u staroj dobojskoj čaršiji).
Tragična pogibija
Nakon tragične pogibije, u kojoj su živote izgubili sa njom rođena joj sestra Mirsada – Mirjana Bajraktarević i Miodrag Jašarević, ostale su mnoge Silvanine tajne, poput one da je bila pred razvodom sa Radmilom, da je te noći 9. na 10. oktobar Radmilo promijenio bravu na vratima njenog, još neotplaćenog stana u Novom Beogradu, te prigrabio svu Silvaninu ušteđevinu, imovinu kao njen vjenčani suprug. Tražio je to na ime njihove zajedničke kćerke Gordane i dobio. Silvanina majka, teta Hajrija je na imovinskoj raspravi, nije željela ništa dijeliti, sve je ostavila Gordani, svojoj unuci, vjerujući da će bar Silvaninu kćerku moći ponekad vidjeti i pomilovati. Nažalost, ni to nije dočekala. Umrla je daleko od Doboja, u Danskoj, u devedeset i nekoj godini života, ali Gordana joj se nikada nije javila.
Podsjećajući se na samo neka zrnca iz kratkog, burnog i bolnog Silvaninog života, vraćam se na njene riječi «Nemojte me zaboraviti». Izgovorila ih je u jednom intervju nekoliko mjeseci prije pogibije. Kao da je predosjećala i naslućivala kraj! Kao da je predosjećala da će na posljednjem oproštaju prisustvovati, kažu, oko 100.000 ljudi, da će je oplakivati milioni iz svih današnjih država bivše Jugoslavije, a da će u njenim pjesmama uživati milioni nekih novih generacija, rođenih nakon Silvanine – Zilhine pogibije. Da, njeno umjetničko ime je Silvana, a rođeno i u matičnim knjigama upisano Zilha. Ovaj podatak podvlačim jer su neki, nacionalno opterećeni krugovi, spočitavali joj i spočitavaju joj da je promijenila ime i vjeru. Ime nije promijenila, a bila je Čovjek, Bosanka, Jugoslovenka, kosmopolita i ponekad iz inata – nekim krugovima u Srbiji, koji bi je nazvali «Turkinjom» – Turkinja.
Bila ispred svog vremena
Silvana nije zaboravljena. I nikada neće biti zaboravljena. Zapjeval’ se sevdalinka, komponovana ili starogradska pjesma, u porodičnoj atmosferi, na koncertu, u diskoteci, u TV studiju, bez Silvanine pjesme ne može proći. Njene su izvedbe pjesama «Da sam ptica», «Kraj potoka», «Moj dilbere», «A što ćemo ljubav kriti», «Golube poleti», «Kapetan Leši», «Rumena mi ruža procvala», «Šta će mi život», «Rane moje», «Srce gori», «Ciganine sviraj sviraj», «Ostavite tugu moju», «Nad izvorom»… jedinica mjere za kvalitet i idealnu i toplu interpretaciju. Uzeo je dragi Bog na vrijeme. Skratio joj muke, da ne gleda kako se braća i sestre koje je ona uveseljavala svađaju, ubijaju i dijele. Uzeo je jedan baršunasti glas, anđeosku ljepotu i stas za sebe. Kako vrijeme prolazi, Silvanina popularnost i cijena rastu. Bila je ispred svoga vremena. Živjela je da bi otišla u legendu. I otišla je. Silvana je Džems Din ili Merlin Monro za balkanske prostore.
Mi koji je se sjećamo za života, uvijek ćemo je rado slušati i pričati mlađima o ljepotici raskošnoga glasa, dami, ženi, borcu, umjetniku, majci, humanisti…. Godine će prolaziti, ali Zilha – Silvana će živjeti, a njena pjesma će se pjevati."
Kći, Gordana - Goga Armenulić
Silvanina kći Goga je završila PMF u Beogradu i dan danas tu živi i radi. U ime svog orkestra želim sa vama da podelim jedan doživljaj.
Svirali smo redovno skadralijkso veče u "Zlatnom Bokalu" Te večeri Skadarlija nije bila naročito posećena. Jedno od "onih" večeri - "dežurana". Već pred kraj večeri u restoran je ušlo društvo od oko 5-6 ljudi. Seli su za sto i odmah nas pozvali da im odsviramo nekoliko pesama pred večeru što smo mi rado prihvatili. Medjutim bilo nam je čudno, čak zanimljivo što su nam tražili da sviramo samo Silvanine pesme. Posle nekoliko naručenih pesama koje inače svi znaju pitali su nas šta još od Silvane znamo da sviramo. Pošto nam je to jedan od omiljenijih delova repertoara na sreću znali smo da odsviramo i one pesme što drugi ne znaju. Na to će nam jedna mladja žena iz tog društva reći: "Mnogo mi je drago što znate da svirate pesme moje mame". Ne razmišljajući mnogo, upitao sam je: "Vaša mama voli Silvanu?", na šta sam dobio odgovor: "Ne, moja mama je Silvana...", Kaže Goga...
Filmovi u kojima je Silvana nastupala:
Saniteks (1973.) Građani sela Luga (1972.) TV serija, uloga Hana Lov na jelene (1972.), pjevačica Seka Ljubav na seoski način (1970.), TV serija, Rada pjevačica u kavani Milorade, kam bek (1970.), pjevačica Rada , tv serija Kamiondžije
Diskografija:
Majko, oprosti (1971.) Da sam ptica (1974.) Golube poleti (1976.) Šta će mi život (1983.) (best of) Zapjevala šojka ptica (1990) Folk zvijezde zauvijek (kompilacija) (2008.)
