Tradicija u srcu...
Kako to da je na dan ljubavi "pukla ljubav" sa splitskim pozorištem?
"Nije pukla ljubav, nego su se dogodile kadrovske promjene u splitskom HNK, u što ste vi Splićani sigurno upućeni; a znate kako se kaže, ‘Tko prvi djevojci, njegova djevojka’. Dobio sam brzo pozitivan odgovor za nastup u zadarskom kazalištu, sa Švorinićem sam inače dobar poznanik, a kako smo obojica profesionalci koji znaju što žele, lako smo se i dogovorili" pojašnjava Ibrica.
Nakon gotovo trideset godina pevanja u Splitu na pomolu je nova tradicija?
"Tako vam to kod mene ide: kad se špina otvori, onda to teče – plasično će Jusić. - Znate, u Splitu sam u teatru održao više koncerata nego cijela estrada iz grada! A inače sam sklon tradiciji, volim njegovati dugogodišnju suradnju, poput one s gradom Solinom gdje već 25 godina bez prestanka i u kontinuitetu održavam koncerte ispred Doma kulture “Zvonimir” na dan 27. srpnja. Takav sam ja" kaže naš sagovornik.
Već decenijama ste zaštitni znak "Dubrovačkih Ljetnih Igara", ali Andro Vlahušić Vam je ukinuo "gažu". Zbog čega?
"Smatram da je taj čovjek jako unazadio Grad svojim djelovanjem i takozvanim neoliberalizmom. Otvarao je diskoteke u staroj jezgri, a mogao je biti pošten pa otvoriti diskač, na primjer, u svojoj rodnoj Imotici, te organizirati autobus da dovede goste u nju, to bi bilo sretnije rješenje. Da one golfske terene i ne spominjem: svatko tko drži do Dubrovnika protivnik je toga, a on gura taj projekt. Meni je, kao što ste rekli, ukinuo honorar, ali me nije uspio potjerati sa Skalina ni on, ni itko drugi. Na njima sam pjevao u odori i u ratu. A na Vlahušića neću više trošiti riječi, ionako su mu dani na čelu Dubrovnika odbrojeni. Kad je meni uskratio novac, rekao je da će otvoriti vrtiće. Ponudio sam mu besplatni koncert na otvorenju svakog novog vrtića, ali ništa od tih njegovih obećanja nije realizirano."
Nezaustavljivi ste čuvar tradicije i baštine...
"Kako ne bih bio? Dubrovnik je moj grad iako prezimim u Zagrebu. Što rade u Dubrovniku meni i mome bratu, to je strašno; a o devastaciji i pustošenju stare jezgre najrječitije govori podatak da je od nekih šest tisuća stanovnika, koliko ih je tamo živjelo prije rata, danas ostalo tek 700. Borio sam se i protiv nagrđivanja baštine klima-uređajima, to je poglavlje za sebe, a također je glavni krivac za taj kulturocid Vlahušić. Izbrojio sam, naime, sa strane zidina prema Srđu 275 vanjskih jedinica klima-uređaja, dok ih prema moru ‘gleda’ čak 310 komada! Zbog te šume klima temperatura je zbog ispuha toplog zraka u Gradu ljeti viša čak za 15 stupnjeva! Da se razumijemo, osobno nemam ništa protiv klimatizacije i modernih stečevina, samo protiv nagrđivanja baštine, da se Dubrovnik, kako ja to kažem ‘guši, buši i umire’. Po trogirskom modelu vidi se da postoji sretnije rješenje za klimatizaciju prostora bez uništavanja vanjskih vizura."
Rekli ste da zimu provodite u Zagrebu. Tamo ste kupili stan?
"Ranije sam živio na relaciji Dubrovnik – Zagreb – Pariz – Stockholm. Onda sam rutu smanjio za Stockholm, a sad sam je reducirao na Dubrovnik ljeti i Zagreb zimi. Tu mi je, u metropoli, radno mjesto još od 1965. godine! I da, nakon 50 godina rada nakupio sam para dovoljno da bez kredita mogu kupiti stan! Nalazi se u Dubravi, točnije Trnovčici, gdje sam posljednjih osam godina prije kupnje živio kao podstanar i gdje živi puno mladih ljudi. To je po natalitetu inače vodeći gradski kotar u Hrvatskoj..."
Izgleda da ljudi tamo slušaju Vaše ljubavne pesme.
"Ha-ha, moguće! Inače tu živi i puno gastarbajtera, Hercegovaca i drugih doseljenika, pa sam svoj među svojima! Stan ima pedeset kvadrata, dakle sasvim dovoljno mjesta za mene, mog psa Bonda i mačka Kikija. A bilo bi i za koju gošću."
Lepo ste jednom rekli da nikad ne znate iza kojeg kantuna vreba ljubav.
"Da, i dalje mislim da je tako. Zahvalan sam na onome što mi život pruži, a intimno držim da su najbolje veze u kojima postoje značajne generacijske razlike jer se tako idealno spoje mladenački entuzijazam i iskustvo i zrelost. Moja splitska ljubav, Aranka, za koju vjerojatno znate, meni je dala svoje najljepše godine, od svoje devetnaeste do trideset i dvije, i ja sam joj na tome zahvalan. Moji su roditelji inače bili u braku šezdeset i tri godine i držim da je to divno, ali život nekad složi manje konvencionalan scenarij."
